Francuska sobarica vs Albanska sobarica

‘Bem mu miša, sam naslov izgleda neverovatan, al’ dođe vreme da sa ove vremenske distance napravim ultimativno poređenje fikcije i stvarnosti, filmskog i ličnog iskustva – neviđeni do sad okršaj francuske sobarice i albanske takođe sobarice. Da napravim neku analogiju što se tiče naslova i prva stvar koja mi padne na pamet je Alien vs. Predator, e tako od prilike neka dva različita sveta, pa bi red bio i da prekinem sa filmskim uvodom i pređem na konkretne rabote.

Francuska sobarica

Pitam se zašto ima pridev baš francuska, k’o da samo tam’ ima žena. Što li nije brazilska il tajlandska. Mada, odgovor se možda krije u činjenici da već pomenute zemlje imaju svoje brendove u tom svetu. Govorim o depilaciji i masaži, tako da vrv ode francuzima sobarica. Jbg svako treba da si dobije deo kolača, da se ne ljute.

Ono što je moje skromno istraživanje pokazalo gledajući, čitajući i slušajući po razni budžaci da je francuska sobarica jedna jako izrazito jebozovno žensko stvorenje. Pardoniram se svima koji ne dele svet na dva pola i smatraju da ima tu više kombinacija. Odjebeš od ovog teksta i teraš dalje. Elem, slika i prilika fantazije svakog hetero-homo-zadrugarisa koji je kročio van sela.

Ima neko ultra malo radno odelo ki da ga je skinula sa lutkice s kojom se igrala do pred pojačanog uticaja mesečevih mena na telesne izlučevine. Posledica ultra tesnog i malog radnog odela je da sve preliva i štrči. Melem za oko, lek za dušu, produžava život, al skraćuje brak ako te žena navata kako pomažeš jadnoj iscrpljenoj devojci koja je uz odelo morala da navuče i mrežaste čarapice. Tokom procesa pomaganja spadoše pantalone i jbg, šta da se radi – što bi rekli ostalo je istorija.

Sad kako jedno takvo stvorenje, kao što rekoh melem za oko, lek za dušu, produžava život itd, može u isto vreme da bude toliko naivno, bar tako izgleda. Ne znam ne sam glumio u tie i takvi filmovi pa da znam šta piše u scenario.

Albanska sobarica

Za malo da se zaboravim, al vreme je da se posvetim na rođaku od gore pomenutu sobaricu. Kako kriza pritiska i pošast brzinom svetlosti kida sve živo pred sobom, u vreme godišnjih odmora spade odluka da se ide ni manje ni više u Albaniju. Prekrsti se jedno 9583 puta pred polazak da si se vrnemo sa glavu na ramenima i svim organima nazad. Svi koji su išli i vratili se pre mene su se vratili čitavi, pa reko da se i ja upustim u avanturu. Kažu lepo more, sunce, ljubazni, u dupe ti se uvlače od ljubaznos’, a jeftino. Ej bre pa to ga nigde nema!

Hotel 4,5 zvezdice, još malo pa cele 5. Pogled puca u daljinu, al ne menja činjenicu da odma’ pored hotela leži omanja divlja deponija. Drugi treći dan eto i nje! Gura kolica sa peškirima i treska na vrata svake sobe. Upada ki specijalac i isteruje iz pameti onog ko je slučajno zadremao u sobi dok se krije od jakog sunca na primer. Tako i mene zateče jedan dan dok sam odmarao posle nužde. Dok mi se snaga vraćala u telo, zatekao sam se oči u oči sa – njom!

Ulete mi u sobu, istera me iz pameti za malo da skočim sa 7. sprata! Lupanje na vrata i upad me jesu isterali iz pameti, a onda sam je video izbliza u mojoj sobi! Samo ona i ja! Uh! Počeo sam da se preznojavam od muke! Misli kroz glavu piče i u stvari se provlači samo jedno pitanje – „P***o jedna što nisi skočio sa terase dok si imao prilike?!“

Al eto, sudbina kleta je zahtevala da se suočim sa nemani! Skapana neka, nemaš za šta da se ufatiš, žena starije srednje dobi! Odevena ki nindža sva u crnom (to im je valjda dres kod), al s belu keceljicu da ne isprlja unifomicu. Upada u sobu, seče me pogledom i nešto mi kaže na albanskom. Iz čistog poštovanja joj odgovorih na srpskom i napsovasmo jedno drugo u prvih 15 sekundi našeg druženja!

Zamena peškira obavljena, oribana soba! Ja na krevetu ležim i dalje paralizovan i ko prinet na žrtvu s neku vodenu magiju. Obavi ona šta ima i ode uz neku dreku! Kad je zalupila vrata okuražih se da joj ispsujem sve po spisku u nadi da neće da se vrati!

Lica kad se setim, đene-đene, al kad se setim nosa e to je za padanje u trans. Kutlav neki nos isto kao i njene nogice od grisina! Frizurica milina, 5. dan cedi mast! Samo joj metla falila sa špicast šešir da bude potpuna slika i prilika druge filmske dive, al ajt da ne širim priču previše.

Još jedna stvar, zdipila mi lep peškir koji sam pikirao da mi bude suvenir sa letovanja. Lep, veliki ali odnese ga zla sobarica! Možda njoj trebao više nego meni, ko bi ga znao?!

Tako posle strensog letovanja i dalje idem na terapije. Još uvek se sledim kad se setim prizora! U sebi ponavljam „Nikad više!!!“ ali slika ne bledi. Prati me gde god da krenem! U tamnim i mirnim noćima još mogu da čujem njen glas i razmenu nežnih reči na dva različita jezika! Nos je uvek tu, pa kad se zaboravim probam da okačim nešto na njega, al uzalud. To je samo varka i privid koji me prati, pa posle ti veruj svemu što vidiš na tv-u!